Mislim da treba da malo eksperimentises sa tim min i max. U sustini, fora je da se "cist" ton (zicani instrumenti u stvari ne daju ciste sinusoidalne oscilacije nego zbir osnovne sinusoide i visih harmonika, od kojih se neki guse a neki pojacavaju oblikom rezonatora) uoblici tako da lici na ton koji daje PC-speaker, koji je bogat neparnim harmonicima i ima "metalni" zvuk.
Posto deo signala ispod granice "secenja" nije izoblicen, u izlaznom spektru ce se naci i deo "originalnih" harmonika.
Moram da se ispravim: Ako je neki sempl izvan granica koje mu zadas, mozes da ga zamenis i sa nekom drugom, vecom vrednoscu umesto te granicne, a to je bolje od mog prvog predloga jer time neces gubiti na glasnoci zvuka kad (pedalom, polugom, misem :)))) ?) povecavas izoblicenje, tj. kad ga cinis "kockastijim". Znaci, imas dva, a ne cetiri, parametra, a to su:
- dubina distorzije, to je ona vrednost koja je minimum/maksimum i
- amplituda izoblicenog signala, to je ova vrednost koju dodeljujes semplovima koji podlezu izoblicenju.
Zasto dva a ne cetiri? Zato sto je zapis zvuka generalno zapis nekog periodicnog signala cija je srednja vrednost nula (tisina). Posto ne znam da li su semplovi dati kao pozitivni i negativni brojevi ili kao brojevi bez znaka koji variraju oko neke srednje vrednosti koja pretstavlja nivo tisine, napisao sam recenicu tako da zadovoljava oba slucaja. Medjutim na dalje se razglabanje komplikuje pa zato hocu da razjasnim sta su te dve, tj. jedna granica...
Znaci, ako uzmemo na primer da su semplovi pozitivni i negativni brojevi, poredis njihovu apsolutnu vrednost (magnitudu) sa parametrom koji ti predstavlja dubinu distorzije, pa ako "vire preko plota", ostavis im znak koji imaju, ali im zamenis magnitudu sa vrednoscu drugog parametra, amplitudom izoblicenog signala.
srecna svirka i cuvaj sluh ;-)))