Citat:
milanche : Veliki broj kapitalnih dela je direktno inspirisan religijom. Jedan procenat zato sto je to bilo probitacno, a ostatak (mozda brojno manji, ali kvalitativno daleko jaci) iz izvornog ljudskog religioznog osecanja, koje nije u sukobu sa formalnom religijom, ali postoji i bez nje. Muzikolozi recimo smatraju Bahovu Pasiju po Mateju verovatno najjacim njegovim delom, a Mikelandjelove radove na Sistinskoj kapeli ekvivalentom u likovnoj umetnosti.
"izvornog religioznog osjećaja" :))
Nemoj se uvrijediti, ali to je najobičnija glupost. Umjetnici (glazbeni i likovni) sigurno nisu mogli svoj talent naplatiti ni 0.1% onoga koliko bi naplatili da su radili po nahođenju trenutnih političkih i svjetovnih vlasti, a to je barem dobrih 15 stoljeća bila samo i isključivo - Crkva. Da su da Vinci i Michelangelo otvoreno crtali templarske i sotonističke motive, mnijem da se ne bi baš dobro proveli ;)
Mozartov Requiem se općenito, pored Pasije po Mateju, smatra samim apexom vokalnog stvaralaštva, pa je opet napisano za dobri stari kapitalistički - novac. Kao i većina Mozartovih djela uostalom (samo jedno čini mi se nije bilo po narudžbi). Zbog toga neki tupavi kvaziumjetnici tog, bez ikakve konkurencije, najvećeg kompozitora u povijesti čovječanstva, smatraju nešto manje umjetnikom. Kao, nedostaje mu strasti, patosa..sve je nekako "mehanički" šablonizirano... PA NAPIŠITE ONDA VI NEŠTO TAKVO KAD JE TO TAKO MEHANIČKI!!!!!
I obično tad zašute. Mozart je sa 16 god. napisao 20. simfoniju za koju će bilo koji sveučilišni profesor sa 40 godina staža reći da predstavlja čistu perfekciju izraza..savršeno logično, pa opet nitko od njih u milijun godina ne bi napisao nešto takvo..
Također još nisam sreo osobu koja bi rekla da Dies Irae i Confutatis (iz Requiema), te npr. 25. simfoniji nedostaje dovoljno patosa...Da ne govorimo da je Mozart većinu svojih najboljih djela napisao tek kad se oslobodio torture salzburškog arhbishopa i odlepršao u Beč.
Citat:
upravo ta dva:
discipilina i metodicnost
je faktor kojim je formalna religija (zapadno hriscanstvo i judaizam) dovela ljudsku misao do odredjenog nivoa.
Taj nivo je svoje odradio, i ceka se novi kvantni iskorak, koji se nikako ne desava, nego dolazi IMHO do
jezive stagnacije.
Zanemarimo sad religijski faktor u formiranju "striktne metodičnosti misli", i uzmimo u obzir 15-ak stoljeća stagnacije zapadne civilizacije u intelektualnom i znanstvenom smislu kao direktnu posljedicu toga.
Reci mi, jesu li stotine milijuna mrtvih zbog trivijalno izliječivih bolesti, vjerski induciranih ratova i općenito nezdravog načina života koji je bio direktna posljedica takovih "striktno nametnutih" principa življenja, dobra cijena za kumulativnu intelektualnu degeneraciju i neobrazovanost masa koja je dopustila pojedinim nadprosječnim genijima da se tako daleko istaknu?
Je li jedan Giordano Bruno koji je spaljen na lomači zbog "nevjerovanja" u crkvene gluposti kako je Zemlja ravna ploča manje mučenik od svih crkvenih izmišljenih svetaca (uglavnom lunatika)? Po meni je svatko tko u tom kontekstu crkvene mučenike smatra većim povijesnim osobama od Brunoa apsolutni i totalni HIPORKIT. Giordano Bruno, milanche, Giordano Bruno.
Da ne spominjemo najkapitalnije djelo prvih 19 stoljeća znanosti (sve do Einsteinove annus mirabilis :) - Newtonovu Philosophia Naturalis Principia Mathematica, u kojoj se na zadnjih 10-ak strana doslovno ISPRIČAVA za svoja "heretička baljezganja", i pri tome elaborira kako njegove formule nimalo ne osporavaju crkveni nauk, već on jadan, eto, samo objašnjava ono što je "bog stvorio". Sveto Pismo ili diferencijalni račun? Bez ovog drugog bi još živjeli u straćarama i gripu liječili puštanjem krvi.
Na pitanje tzv. "stagnacije" ću se vratiti malo kasnije :)
Citat:
Renesansa jeste stvarala veselo sarenilo i time omogucila kasnije Mocarta, i mnogo kasnije mjuzikl. Uopste, sloboda per se jeste pozitivna stvar sve dok ne postane sama sebi cilj i izgubi fokus sa bilo cega drugog.
U kojem slučaju to ne bi bila sloboda. ZNANOST NE SMIJE BITI OGRANIČENA PRIMITIVNIM LJUDSKIM IZMIŠLJOTINAMA KAO ŠTO SU RELIGIJE. Inače dobiješ ovakve situacije:
Tvrditi da se Zemlja okreće oko Sunca je isto tako pogrešno kao i tvrdnja da Isus nije rođen od djevice.
--Kardinal Bellarmine, 1615, tijekom procesa protiv Galilea
Još jedna, puno dalekosežnija posljedica trovanja crkvenim naukovanjima jest sramotna minorazacija žene ne ulogu obične "domaćice", kojoj je red da "rađa i čisti" i ništa više. Prije samo 100 godina žene praktički nisu imale nikakvu znanstvenu (jako, jaaako rijetke su imale višu školu) perspektivu, niti pravo glasa. Takve nakaradne društvene norme sramotnog društvenog položaja žene su direktna posljedica patrijarhalnog ustroja crkve, i propagacije njenog naukovanja.
Ne želim ni spominjati kako je Emmy Noether držala predavanja na kojima je formalno pisalo da ih drži D. Hilbert, jerbo je akademicima bilo nepojmljivo da vrle pruske muževe naukuje "žena". Nasreću, Hilbert je bio najveći matematičar 20. stoljeća, pa je svojim utjecajem mogao lobirati. Neke druge žene nisu imale tako sreće (Mileva Marić od vama poznatijih ;)
Citat:
Ne znam u cemu je problem, voleo bih da mi neko odgovori na prosto pitanje: sta se desava sa ljudskim duhom i dusom u poslednjih 30 godina, gde je nestalo stvaralastvo, zasto nema novih velikih dela ni u jednoj umetnosti
Postavljaš pitanja u krivoj sferi - umjetnost je oduvijek producirala 95% totalnog junka, a junk-umjetnost se osobito preporodila u 20. stoljeću. Puno je važnije pitanje zašto danas ne postoje univerzalni geniji. Gdje su Leonardo da Vinci i Mozart 20. stoljeća? Gdje su izrazito kreativni individuumi koji ne podilaze trendovima i svojim djelima formiraju nove znanstvene/umjetničke pravce?
Znaš, ne kaže se uzalud da je Fermi bio posljednji univerzalni fizičar, a Poincaire posljednji univerzalni matematičar :)) Jednostavno je danas, u situaciji kad se svakih 10-20 godina ljudsko znanje udvostručava, smiješno i očekivati pojavljivanje osobe koja će biti u stanju imati dobru percepiju na toliko nepovezanih i specijalističkih disciplina, tj. jednostavno bi takva interdisciplinarna obrazovanost zahtijevala 20 godina neprestanog učenja i nadaleko nadprosječan intelekt. Pa i onda ne bi mogao povući mainstream tokove u svojem smjeru, jer bi ga menađeri pitali "a što ima konkretno od toga tvojeg?". Pa kad bi rekao ništa, završio bi ne kao fizičar, već kao fizičar kvantne teorije polja. Ne kao umjetnik, već kao najveći predstavnik xxx-izma. I 99.9% ljudi ne bi ni čulo za njega.
Navjerojatnije bi pukao nakon x godina (x < 5), završio na burzi gdje bi u kratkom vremenu pokupio milijune i kupio svoj tropski otočić gdje bi 'ladio jaja do kraja života :)) Ne mogu a da ne odolim da sad ne citiram jednu zanimljivu misao Miroslava Krleže:
Vec osamnaest milijuna godina hodamo na straznjim nogama, a jos smo cetveronosci uglavnom svi! I sto to znaci, znati citati i pisati, kada pisemo vec sigurno dulje od pedeset hiljada godina, a svakih stotinu godina rodi se jedan covjek, koji umije doista pisati, a njega ne zna i ne cita nitko!
Osim toga, još važniji faktor jest današnje školstvo, kojeg je moderna manipulatorska demokracija svela na institucionalnu ulogu "filtra nepodobnih". Smisao školstva kao takvog jest da obrazuje brainwashed mediokritete u svim područjima, koje će biti poslušni i dobri građani koji neće postavljati previše pitanja, ali zato će redovito plaćati porez. I obavezno im ubaci "demokratske" izbore svakih 4-5 godina da biraju između 2 kandidata od kojih će jedan tijesno pobjediti...ali to neće biti ni važno, jer su oba konja za utrku ista, pa je sasvim svejedno tko će dobiti. Vanjska politika i long-term ciljevi države se neće pomaknuti ni milimetar.
Nadprosječni umovi u takvoj akademskoj okolini se vrlo brzo istaknu, jer obično počnu negodovati :) Te "crne ovce" obično završe kao dropouts jer ne vide smisla u papagajskom recitiranju gomile besmislenog teksta, obaveznog dolaženja na besmislena predavanja u kojem profesor skoro pa nema pojma o svojoj struci (ali nemaju ni studenti, pa nitko ni ne primjeti). Jednostavno ako nisu spremni žrtvovati 80% svog vremena za potpuno nekreativan i zatupljujući repetitivni rad, nemaju baš nikakve akademske perspektive.
Nije slučajno da je Mozart počeo skladati sa 5 godina..da je najveći univerzalni genij u poznatoj povijesti, William Sidis, također počeo učiti jako, jako rano i da je njegov otac Boris (također genij) se sprdao sa akademijom i njezinim "metodama", te je čak napisao knjigu o važnosti učenja u ranoj dobi djetata od 2,3 godine. Jedan W. Sidis je mogao u 6 mjeseci postati vodeći svjetski ekspert u bilo kojem području ljudskog stvaralaštva, i neizmjerno doprinjeti čovječanstvu, ali su glupi akademici i društvo (mediji uglavnom) uzrokovali da se povede za obrambenim mehanizmima glave zbog kojih je radio praktični posao kao "ljudski kalkulator", a u slobodno vrijeme učio napamet rute cesta IIRC. Sramota, sramota za civilazaciju :(
Nema više genija milanche...beskrajno more mediokriteta i nekih umišnjenih akademika i pseudogenijalaca koji hrane svoj kult ličnosti gomilom nekakvih akademskih papira koji imaju samo numerički značaj u CV-u, i čija je praktična kontribucija u svojoj domeni proučavanja ništavna... Moja (buduća :) struka - CompSci se temeljito okrenuo u tom smjeru posljednjih 30-ak godina...mogao bih još dosta srati na tu temu, ali pošto sam već i previše offtopic, programere i sve koji se tako osjećaju upućujem na dva reprezentativna jadikovanja na tu temu, Spolskyev
The Perils of JavaSchools vezano za smrt programskih jezika i
prezentaciju jednog od oni koji su vodili razvoj Plan9, vezano za smrt OS researcha.
Re: Da Vinčijev kod - Ima li utemeljena u istorijskim podacima?
Re: Da Vinčijev kod - Ima li utemeljena u istorijskim podacima?
Re: Da Vinčijev kod - Ima li utemeljena u istorijskim podacima?
Re: Da Vinčijev kod - Ima li utemeljena u istorijskim podacima?