64.-godišnji inženjer je dospeo i do NASE koja je testirala njegove tvrdnje. Tokom juna 2002, Nasa je potvrdila Indijčevu tvrdnju da živi od svetlosti i vode, jer za period od 130 dana – vreme koje je proveo u NASI čovek nije ništa jeo, osim što je pio vodu i sunčao se. NASA je ovaj fenomen već nazvala HRM fenomen.
Medjutim u NASI ipak nisu zadovoljni, jer iako su potvrdili Ratanove tvrdnje nisu u stanju da razumeju kako njemu uspeva da živi od vode i «sunčanja». Nasa želi da ovaj fenomen razjasni da bi rešila pitanje skladištenja hrane na svemirskim ekspedicijama. Tako da je u petak, 27. juna 2003. Indijac ponovo krenuo za Nju Jork.
Hira Ratan Manek je inače pripadnik porodice Gujarati koja je pre 120 godina došla u Keralu i započela posao sa tekstilom.
Sam Hira živeo je u Kozhikode, a tokom 1992. godine počeo je da oseća odvratnost prema hrani, da bi 1995. godine otišao na Himalaje, odnosno posle povratka sa planine u potpunosti prestje da uzima hranu.
Njegova supruga Vimla opisuje ponašanje supruga: «Svake večeri Hira se sunča jedan sat bez pomeranja očnih kapaka. To je njegovo glavno jelo, povremeno pije kafu, čaj, mleko od butera ili neke drugu tečnost.»
Sam Hiro tvrdi da mu hranjenje kroz oči ide najbolje u večernjim časovima kada su ultraljubičasti zraci najmanje škodljivi.
Oboje tvrde da tu nema ničeg čudnovatog, sve je čista nauka. « On ima posebno čulo za sučevu energiju, istovremeno verujući da ljudi koriste svega pet odsto kapaciteta mozga, a da ostalih 95 procenata mogu biti aktivirani kroz sunčevu energiju».
Kada se Indijac bude vratio iz SAD, namerava da započne seriju predavanja za mlade naučnike, istovremeno pripremajući knjigu o izučavanju ljudskog mozga.
«Ovde niko ne nalazi na važnost njegovih izučavanja, pisao je mnogobrojnim institucijama a niko se nije potrudio da ga razume. Ali eto stranci ga zato izuzetno cene» - izjavila je njegova žena Ahem.
Link