Ministarstvo prosvete i sporta, podstaknuto sve češćim zahtevima zabrinutih roditelja, ne preporučuje mlađim maloletnicima kompjuterske igrice sa eksplicitnim scenama nasilja. Ministarstvo moli roditelje da obrate pažnju na vrstu i sadržaj igara kojima deca posvećuju svoje slobodno vreme.
Prema rečima Ane Radulović, PR Ministarstva prosvete i sporta, u poslednjih mesec dana iz Beograda i unutrašnjosti Ministarstvu je stiglo više od 50 dopisa zabrinutih roditelja, a učestali su i telefonski pozivi sa uspaničenim pitanjem - šta činiti. Kao primer naša sagovornica navodi jednog zabrinutog roditelja koji se javio nakon što je zatekao decu kako se udaraju, da bi zatim objasnila da se igraju "heroja iz igrica".
Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus pokrenuo je tim povodom inicijativu koja je u Ministarstvu naišla na puno razumevanje.
- Zapitao sam se, gledajući igrice Hit man i Counter strike, koje klinci igraju po čitav dan, kako to može uticati na njih. Zatim sam preneraženo shvatio da djeca koja po čitav dan pikaju loptu, uglavnom postaju fudbaleri, djeca koja crtaju, slikari ili arhitekte, djeca koja sviraju postaju muzičari. Šta mogu postati djeca koja virtualno ubijaju po čitav dan? Mi sada imamo prvi put generaciju djece koja ima slobodan pristup ovakvim igrama, tako da poslijedice ne možemo sagledati u cijelosti. Ideja je, dok se ne dobiju rezultati istraživanja koje će sprovesti Ministarstvo prosvete i sporta, da se uvedu neke mere opreza, jer, prosto, ne bi bilo zgodno da za 15 godina čitava generacija odraslih ljudi hoda ulicom sa potpuno razvijenim instinktom profesionalnih ubica, lopova, pljačkaša, silovatelja i ostalih spodoba koje im se nude kroz igrice - kaže Pušić.
Prema njegovom mišljenju, sama činjenca da je deci sve drugo "užasno dosadno" osim igrica sa najbrutalnijim nasiljem, već je alarmantna.
Nina Mitić, PR Računarske gimnazije smatra da su kompujterske igrice satavni deo rada za računarom. One su dostupne svima, bez obzira na uzrast i obrazovanje. Savremene igre pokrivaju širok spektar tema, a organizuju se i razna takmičenja u dizajniranju ili programiranju, pa i samom igranju.
- U toj šarenolikoj ponudi trebalo bi istaći obrazovni karakter pojedinih igrica, koje pored toga razvijaju motoričke sposobnosti, sposobnosti brzog zaključivanja, odlučivanja... Svakako je potrebno istaći i negativnu stranu uticaja igara koje kao osnovu imaju nasilje ili nedolično ponašanje - kaže Mitić.
Ona navodi nekoliko pitanja za psihologe i pedagoge. U kolikoj meri ovakve igre utiču na psihofizički razvoj deteta i njegov moral? Da li podstiču nasilno ponašanje ili je to jedan od načina pražnjenja negativne energije, na čemu se priča i završava?
- Na ovo pitanje se ne može dati jednostavan odgovor, a pošto su računari postali deo našeg svakodnevice, ipak bi trebalo ozbiljno razmisliti na tu temu. Ne treba zaboraviti ni na činjenicu da su vrhunski stručnjaci u oblasti računarstva počeli upravo od igrica - ocenjuje Mitić.
Jasmina Čolak